
Razrešenje konflikata putem saosećanja -
Pročitaćeš: za 10 minuta.
Moja dvogodišnja ćerka trči po kući bosa, napolju je hladni novembar, a ona želi da se igra igre “idem na spavanje sa lutkama”, za šta ona smatra da je neophodno da izuje čarape. Ovo nam se dešava svaki dan! Uglavnom sam ja ta koja je popustljiva i dozvoljavam joj da bude bosa, uz mala ograničenja, a tata je osetljiviji da se dete ne prehladi. Odmah nastaje svađa, koja se uvek završava njenim neutešnim, glasnim plakanjem. Naravno, kada ste roditelj malog deteta brzo naučite da objašnjavanja temeljena na logici i razumu (uglavnom) ne pale. Dečiji mozak nije razvijen na tom nivou, što ja kažem u šali – razmišlja kao gušter. Samo na nivou emocija. Nije da znam kako razmišlja gušter, ali pretpostavljam da mu mozak nije sposoban za razum i logiku.
“Ako hodaš bosa po hladnom podu prehladićeš se, a onda ćeš morati kod lekara, pa nećeš moći da ideš u parkić, ili na zabave kod drugara”.
Bum, ona i dalje vrišti, ti pričaš ali je ne zanima i ne dotiče je se. Jer, znamo, razmišlja kao gušter. Sve to što pričam, nije NJEN PROBLEM. Već moj.
Ona je, jednostavno, tužna, razočarana i besna jer joj je igra koju je lepo zamislila i počela, prekinuta, uz grdnju, pretnje i vikanje.

Empatija i saosećanje
Naučnici kažu da su empatija i saosećanje, u trenucima lične nevolje, ključni u međuljudskim odnosima. To važi i za konflikte. Kada pružamo empatiju i saosećanje, razvijamo bolji stav i veću spremnost za pomirenje. Prihvatamo razloge druge osobe da joj je dozvoljeno da bude nezadovoljna i da je zbog toga ne odbacujemo.
Žao mi je što si tužna. Dođi da te zagrlim. Hoćeš da mi ispričaš zašto želiš da se igraš te igre? Šta ima još interesantno za igranje? Pri tom ona i dalje tužno vrišti, ali je ne prekidam, ne ućutkujem i ne potkupljujem da prestane. Pružam joj saosećanje i empatiju.
Moje dvogodišnje dete ne zna da imenuje i prepozna empatiju, ali je razume i ume da je primi.
Kada primenjujemo empatiju u svakodnevnim situacijama, postajemo sposobni da duboko osluškujemo jedno drugo, da govorimo šta osećamo, koje su naše predrasude i duboko ukorenjena uverenja, bez osuđivanja.
Možemo da pružimo prostor drugoj osobi da govori o onome zbog čega pati, bez potrebe da je menjamo ili ućutkamo, čak i da ne nudimo objašnjenja i savet.
To nam pomaže da razumemo njihovu perspektivu, njihove potrebe i interesovanja i pogrešna uverenja, što su glavni elementi konflikta.
Pronalaženje zajedničke osnove
Povezani tekstovi
Sigurno već znaš koji su tvoji odgovori na konflikt. Možda se šef izvikao na tebe i pogrešno te optužio za nešto?
- prva misao je: ne, ovo je nedopustivo
- počinješ da formulišeš svoj odgovor na takav stav
- već smatraš tu osobu drskom, bezobraznom, nečuvenom!
- automatski se distanciraš od te osobe na ljudskom nivou
A može da se desi da ti kaže: “Izvini. Jutros sam dobio neke veoma loše vesti”.
Tu se javlja preokret jer nas njegova ranjivost povezuje sa gubitkom, tako da saosećamo sa njegovom tugom i gnevom.
Empatija i saosećanje nam pomažu da premostimo razlike, posebno one koje stvaramo sami u svom umu, čime osnažujemo konflikt.
/Liz Gilbert je iznela odlično potrekpljenu tvrdnju da se empatija i saosećanje razlikuju. O tome je govorila ovde./
Kako da prevaziđemo i sprečimo konflikt
Često ume da bude veoma teško primeniti empatiju i saosećanje u konfliktima u partnerskim odnosima, na primer, ili u odnosima na poslu. Jedno je pustiti dete da se isplače, a drugo prihvatiti sa razumevanjem i ljubavlju nekoga sa kim imaš fundamentalno suprotstavljena mišljenja, ili sa nekim ko je uradio nešto što te je duboko povredilo, ili kada neko ne poštuje dogovor koji imate, bez obrazloženja i kajanja.
Da bi ovladala ovom veštinom treba ti puno odgovornosti prema sebi. I pozornosti.
Saveti za primenu saosećanja u konfliktu
- Postani svesna sebe. Kada se desi konflikt, šta je prvo što ti padne na pamet? Odmah kriviš tu osobu zbog nekih njenih/njegovih osobina? Izražavaš svoje predrasude tipa “Pa šta i očekivati od …? Vidi kako reaguješ, prihvati to kod sebe kao normalno, tako će ti biti lakše da prihvatiš to i kod drugog.
- Poradi na pronalaženju sličnosti koje imaš sa tom osobom. Koje su njene/njegove potrebe, interesi? Da li prolazi kroz neki težak period? Da li možeš da prepoznaš neke od njenih/njegovih osećanja i kod sebe? Na ovaj način približavaš tu osobu sebi umesto da gradiš prepreke koje te sprečavaju da dođeš do konstruktivnih rešenja. Niko od nas ne voli da se oseća izolovano, isključeno, razočarano i ljuto i svi imamo slične potrebe i interese.
- Nauči da slušaš. Kliše na kvadrat, da. Ali. Dozvoli toj osobi da govori iz svog ugla. Prihvati njene/njegove teškoće. Potvrdi da si čula njena/njegova osećanja i ohrabri je da je ok da bude ranjiva. Nemoj da daješ savete, opravdavaš sebe, objašnjavaš, da se isključuješ, usmeravaš razgovor na svoju stranu.
Cilj nije da, razumevajući drugog, odustanemo od naših potreba.
Cilj je da sa što manje štete dobijemo ono što što želimo.
Ono što se dešava nakon što primenimo empatiju u konfliktima je TRANSFORMACIJA:
- tvog poimanja vrednosti oko kojih si u sukobu (da li je vrednost za koju se boriš validna, da li je neophodna u ovom trenutku),
- tvojih osećanja koja ulažeš u konflikt (bes, prezir, pasivna agresija, tuga, nemoć – -> staloženost, posmatranje šire slike, strpljenje, optimizam)
- preispitivanja tvojih očekivanja (koliko je opravdano da dobiti koje očekuješ iz konflikta mogu doći od te osobe u tom trenutku)
- očekivanog rezultata (na koji način možeš da ostvariš interes za koji se boriš, osim na ovaj način od ove osobe u ovom trenutku)
Ovo su veoma duboka pitanja koja nam mogu doneti dobrobit ne samo u konfliktu nego u matrici po kojoj se ponašamo u međuljudskim odnosima uopšte.
Kako da primeniš saosećanje u konfliktu – vežba
Pokazaću ti sjajnu vežbu koja nam na podsvesnom nivou pomaže da uklonimo prepreke u razrešenju konflikata tako što sagledava konflikt kao odnos između ljudi u kojem postoji saosećanje. Aktiviramo sopstvenu energiju, ljubav i dobrotu tamo gde je najpotrebnije, u cilju približavanja perspektiva ljudi koji su u konfliktu. Autor je A. J. Bicat.
Usmeri svu svoju pažnju i budnost na svoje telo, kao kada bi meditirala ili bila u stanju mira i budnosti.
Voljno i namerno opusti svaki deo svog tela gde osećaš napetost.
Opusti ramena, jezik i celo telo dovedi u opušten i udoban položaj.
Diši spontano, ni posebno brzo, ni posebno sporo, jednostavno pusti da se udasi i izdasi smenjuju prirodno.
Obrati pažnju na fizički osećaj daha.
Sada, kada si spremna, zamisli da sebe kako sediš na stolici u sobi.
Dozvoli nekome koga voliš da uđe u sobu. Neko ko za tebe ima samo ljubav, dobrotu, saosećanje i strpljenje. Neko sa kim stvarno možeš da osetiš da ti daje ljubav, dobrotu, saosećanje, strpljenje i velikodušnost.
Sada uzvrati toj osobi istu ljubav, saosećanje, dobrotu, velikodušnost, strpljenje i milost.
Kada si spremna i kada se osećaš da možeš da nastaviš, dozvoli osobi koju voliš da izađe, i pozovi prijatelja/prijateljicu u sobu.
Neko sa kim takođe deliš puno empatije i razumevanja, ljubavi, dobrote i saosećanja.
I dozvoli sebi da osetiš prema svom prijatelju istu ljubav i dobrotu, to saosećanje.
A onda kada budeš spremna i kada misliš da treba da ideš dalje, dozvoli prijatelju/prijateljici da izađe i u sobu pozovi poznanicu / koleginicu koja ne mora biti baš prijatelj, ali neko koga poznaješ.
Možda neko sa kim radiš svaki dan.
I opet, u duhu ljubavi i dobrote, saosećanja, strpljenja i empatije, svih onih dobrih ljudskih karakteristika, podeli sa tom osobom ista osećanja, istu energiju.
Sada, udahni jako duboko, i u sobu pozovi nekoga sa kim imaš problema na poslu ili u privatnom životu.
Neko sa kim ti je možda jako teško da radiš, ili te povremeno minira, ili je teško da sa njom ostvariš dogovor.
Možda se ne slažete u nekim bitnim stvarima koje su tebi jako važne, a i taj drugi se ponaša isto.
Kada taj neko uđe u sobu, primeni istu ljubav i dobrotu koju si davala prema nekome koga voliš, prema prijatelju/prijateljici, ili poznanici/koleginici.
Dozvoli sebi da podeliš te ljudske kvalitete empatije, saosećanja, strpljenja, ljubavi i dobrote i sa ovom osobom.
Kada budeš spremna, kada ti je ok da nastaviš dalje, dozvoli ovoj osobi da izađe iz sobe i polako se vrati u sadašnji trenutak, mrdajući po malo prstima i lagano otvori oči.
U redu je da se vratiš brzo ili da se vratiš polako.
Najnoviji tekstovi
- Novi wellness trendovi: Popularne self-care prakse u 2023.
- Reiki za visokosenzitivne osobe
- Novine u lečenju endometrioze: DCA (dihloracetat)
- Citati o hroničnim bolestima: 40 misli o izazovima i borbi ljudi sa hroničnim bolestima
- Šta je holistički wellness?
Uradila sam vežbu. I nije mi pomogla. Evo i zašto.
Tih dana me je mučilo nepoštovanje dogovora od strane bliske osobe. Obrazac razrešenja konflikta sa tom osobom je takav da nema razgovora već rasprave koja često nema konstruktivna rešenja a ni zadovoljenja interesa na obe strane.
Nisam bila odlučna da u ovoj vežbi idem do kraja. Kad sam došla do dela da tu osobu uvedem u sobu, ja sam postala stegnuta, zatvorena i nepristupačna da nastavim talas ljubavi i saosećanja, stvoren na početku, kada je u sobi bila osoba sa kojom imam izuzetnu razmenu ljubavi.
Smatrala sam da empatija i saosećanje neće (a i ne sme) biti upotrebljeno kao oružje u ovoj bici, što mi govori da sam i dalje afektivno vezana za ideju da je neophodno da pobedim na taj jedini način u tom konkretnom konfliktu. Da ta osoba mora da mi pruži nešto što želim. Da su sva njena opravdanja neprihvatljiva. Da je ona sama neprihvatljiva.
Saosećanje nije dolazilo u obzir.
Još sam daleko od svoje lične transformacije.
Ova vežba mi JESTE pomogla da TO shvatim, da vidim gde leži prepreka koju treba da popravim.
Borba za napredak je stalna. Sa jednom svrhom: da nam bude bolje!!
Više razumevanja prema sebi –> više razumevanja prema drugima –> više ostvarenja ličnih interesa.
Kako rešavaš konflikte? Da li si probala ovu vežbu?